Opet New York

Narode, nedavno sam bio u New Yorku, po treći put i tako taj grad ulazi među najposjećenije na mojoj listi, zajedno sa Stockholmom. Prvi puta sam bio 2001., zatim 2014., možete naći opis tog posjeta na jednom od postova na ovom blogu, i opet 2022. Znači u ovom stoljeću, u svakom desetljeću sam posjetio Veliku Jabuku, kako je popularno zovu. Zovu je tako jer je taj kraj nekada, a i danas, bio veliki uzgajivač jabuka. Probao sam ih i mogu vam reći da su odlične, skoro pa kao one naše (bosansko je ipak bosansko). Tamo sam se obreo zbog jedne proslave čoji ću opis i razlog jednostavno preskočiti. Nemam ništa protiv, ali nisam imao volje da preletim ocean zbog toga; skupo je a tamo sam već bio. Budući da se ostatak obitelji, ženski dio, nije slagao sa mnom, one su pobijedile i ja sam potrošio ocean novaca za ovo putovanje. Devet sati leta u jednom smjeru i osam na povratku, za nazad su povoljni vjetrovi, dok prema tamo pušu u suprotnom smjeru od kretanja aviona, za mene je malo previše. Nemam živaca da gledam filmove ne ekrančiću koji se nalazi 30 centimetara ispred mene, niti da radim druge stvari, pa jednostavno postanem nervozan i svakih deset minuta kontroliram kada ćemo stići. Na sreći, ovaj puta sam uspio odspavati dobar dio puta na povratku. Krenuli smo oko osam uvečer i nakon večere sam zatražio dodatnu čašu crnog vina koje je izgleda pomoglo da dobro dremnem. Samo vino je bilo neuobičajeno loše, prema onome što inače služe po avionima.

Kako je sve skupa od početka izgledalo prilično skupo (uzmite u obzir i da je dolar u ovom periodu izuzetno skup) odsjeli smo u jednom hotelu u Long Island Cityju, otprilike preko puta istočne strane Manhattana. Hotel je bio relativno jeftin i to je bio osnovni razlog što smo ga izabrali. Kada smo ušli u sobu, nisam imao posebnih primjedbi, relativno prostrana s dva bračna kreveta (u stvari je soba za četiri osobe, iako smo mi bili u troje). Činilo mi se da smo napravili jako dobar izbor što se tiče odnosa kvalitete i cijene. Tako je bilo dok uvečer nismo otišli u krevet. Ne sjećam se da sam spavao na nekom bučnijem mjestu. Na nekih sto metara od hotela se nalazi nadzemni metro, koji ide po metalnom vijaduktu koji se nalazi iznad ulice. Metalni mostovi u zajedništvu sa željeznicom znače samo jedno: velika buka, čak iako si udaljen sto metara. Sva sreća da smo svi dobro zaspali zbog vremenske razlike kojoj smo prvih par noći bili izloženi. Na kraju se nismo pokajali zbog ovakvog smještaja.

Ostali smo par dana, s time da je jedan dan bio kompletno rezerviran s događajem zbog kojeg smo se tamo i našli. Kako sam već naglasio, ovo je treći puta u ovom gradu i prva dva puta smo obišli glavne znamenitosti uzduž i poprijeko. Ovaj puta smo se odlučili da lutamo po gradu, imajući neki minimalni plan gdje ići. Tako smo jedan dan proveli šetajući po Astoriji. Kao i Long Island City, tako i Astoria su predgrađa Queensa, koje je opet jedna ogromna četvrt od New York Cityja. Astoria je poznata po tome što dobar dio iseljenika iz bivše Jugoslavije živi tamo. Ne bih znao razlog, ali pretpostavljam da se radi o jeftinijem predgrađu. Jako nam se je dopao. Vidi se da su tu nekada bile radnički smještaji, velike ciglene zgrade na dva do tri kata koje formiraju blokove kuća. U svakoj ulici arhitektura je pomalo različita, a ulice su široke i prošarane drvoredima. Na puno mjesta se vide tragovi južnih Slavena. Tako smo vidjeli restoran koji se zove «Selo» i u kojem se nude specijaliteti koji su nama dobro poznati. Ima i frizerskih salona i postolara gdje su uz engleski istaknuti natpisi i na srpsko, hrvatskom i bosanskom. U jednom baru nas je konobarica pozdravila i poslužila na srpskom jeziku, jer je čula kako mi međusobno pričamo. Astoria mi se svidjela jer je sačuvala svoj povijesni izgled i s niskim građevinama je u potpunom kontrastu s centralnim dijelom grada gdje su viski neboderi dominantne građevine. Supruga je odmah rekla da, kada bi živjela u New Yorku, ona izabrala da bude ovdje. Javni prijevoz je dobar i za samo nekoliko stanica metroa si već u centru.

Jedan dan smo prošetali i po Manhattanu: vidjeli smo neka mjesta koje smo već poznavali, ali smo pretežno bili koncentrirani na uživanje u samoj atmosferi. Za cijelo vrijeme boravka imali smo sreće s vremenom koje je bilo sunčano i ugodno toplo, što je pridonijelo povoljnom utisku o našem boravku. Ono što nam se je manje svidjelo jesu cijene: skupo je. U restoranu, ako nešto malo prezalogajiš odoše bar 40 dolara po osobi. Koji puta smo, da bi uštedjeli, kupili neke stvari u samoposluzi i jeli u hotelskoj sobi. I tamo su cijene visoke, pogotovo za piće. Najskuplje je ipak bilo na aerodromu, na povratku. Došli smo dosta prije. Supruga i kćerka su prošetale po brojnim trgovinama, a ja sam odlučio popiti jedno točeno: petnaest dolara! Sam sebe sam uvjerio, da bih se malo utješio, da ovo nije bilo najskuplje što sam platio nego i najbolje što sam popio.