Skupo putovanje

Varijanta je bila opisati neko od starih putovanje, koje ovdje još nije izloženo. Ima ih puno i materijala ne bi nedostajalo, ali sam lijen da sada idem tražiti po tvrdim diskovima i raznim DVD da bih pronašao slike koje bi obogatile samu priču (držim do toga, da vam sve prikažem na najbolji i najljepši način). Prema tome, nešto lakše za pisanje i nešto novije. Novije? Najnovije! Ove godine, za prvi dio godine nije planirano nikakvo putovanje. Već krajem godine supruga razmišlja o tome gdje ćemo dogodine. Naš omiljeni period ide od veljače do travnja. Tada je u našim krajevima relativno hladno i ugodno nam je otići na neko toplo, egzotično mjesto. Zašto prošle godine nismo ništa planirali za ovu? U stvari nije baš sasvim tako. Planirali smo jedno kratko putovanje. Kratko pogotovo po udaljenosti: radi se o nekih 25 kilometara i samo putovanje traje jedan, jedini dan. Posebnost ovog putovanja je to što je izuzetno skupo, najskuplje koje smo ikada poduzeli.

Na krajem srpnja prošle godine kupili smo novi stan. Stanovali smo u jednom prigradskom naselju, na oko 20 km od centra Milana. Novi stan je na sjevernoj periferiji grada. Na 500 metara od nebodera se nalazi ploča koja označava da Milano prestaje i počinje jedno prigradsko naselje. Ovo kratko putovanje je vrlo skupo jer je razlika u cijeni između onoga što smo kupili i onoga što smo prodali nekih sto tisuća euro. Normalno je da moraš doplatiti. Seliš se u velegrad, a i stan je puno bolje sređen od staroga. Veličina je manje, više ista, 6 kvadrata gore, 5 kvadrata dole. Uz to je još i namješten. To mi se najviše svidjelo jer je jako pojednostavilo preseljenje. Na žalost stari stan nismo uspjeli prodati s namještajem, nego smo ga morali predati praznoga. Kupac je htio sve obnoviti, a isto tako i imati novi namještaj. Bilo je puno muke da se riješimo stvari i na kraju smo najveći dio toga poklonili. Ako za spavaću sobu tražiš 100 euro, nema teorije da ti ovdje netko plati. Ako je pokloniš, bar 10 njih te zove na telefon. Da se razumijemo, gotovo svi koji zovu su stranci. Tako je sobica otišla Tunižanima, spavaća soba Bugarima, a jedinu stvar koju smo uspjeli prodati, kuhinju, smo prodali Rumunjima. Rumunj je rekao da se nakon 20 godina rada i života u Italiji vraća doma, u Rumunjsku. Ne zato što je tamo bolje, nego ne vidi budućnost u Italiji. Zabrinjavajuće! Možda bih i ja trebao malo razmisliti.

Sada ću prekinuti pisanje jer je na televiziji nogometna utakmica između Intera i Getafe. Nikad čuo za ovaj zadnji. Mislio sam da je neki lijevi klub s Malte ili Cipra, ali sam u toku prijenosa shvatio da su Španjolci. Prvi dio prvog poluvremena su bili puno bolji od Intera. Već na samom početku su imali odlične prilike za gol, ali se zna: tko ne da gol, dobije ga. Tako je prvi dio završio jedan nula za Inter, klub iz grada u kojem živim. Ja sam inače navijač Milana. Po definiciji, milanisti i interisti se mrze, ali ja sam van tih shema. Na kraju je Inter pobijedio s 2 gola razlike i ja sam zadovoljno otišao u krevet. Spavao sam bez klime, jer je vani prilično zahladilo. Čak sam se pred jutro probudio i zatvorio prozor jer je bilo previše svježe.

Danas je sutra, u odnosu na jučer i red bi bio da dovršim članak. Misao mi se je pomalo izgubila, ali ću sada napraviti jednu pauzu (čekaj, pa tek si sjeo za računalo) i razmisliti o tome kako nastaviti. Ono što se stavlja na papir, treba prije osmisliti, tako da ima smisla. Odlučio sam da vas poštedim od detalja vezanih u z samu selidbu. Mogu samo reći da je naporno. Ako se selite krajem lipnja, kao što sam ja to napravio, računajte i na veliko znojenje. To ima svojih dobrih strana jer piva klizi prema želudcu da je to prava milina. Uz to je i frustrirajuće (treba se dogovoriti sa suprugom kako će se napraviti neke stvari, a njeno viđenje je uvijek drukčije od vašega. I novčanik strahovito pati. Na stranu puno velikih troškova, koji se poznaju od samog početka operacije, treba podnijeti i bezbroj onih relativno malih, ali kada ih sve zbrojite, zaboli glava i sve ispadne puno skuplje nego ste predvidjeli u predračunu.

Stari stan smo kupili prije 20 godina i svidjelo nam se to što nije “talijanski” stil. Imali smo hodnik i dnevni dio, i još jedan hodnik koji je opsluživao noćni dio stana. Puno prostorija umjerene veličine. Ovaj novi je izgrađen na talijanski način. Ulazi se direktno u dnevni boravak. Gore i dole su strop i pod, a lijevo, desno i iza su zidovi. Prostor je širok nekih 6 metara i dugačak 8. Na lijevom dijelu je kuhinja, povezana s dnevnim boravkom, pa za ovaj zadnji ostaju 4 metra širine. U dnu je staklena pregrada, s vratima, koja vode na balkon. Eto, to je ono što nas je privuklo i što je najbolje u ovom novom obitavalištu. U neboderu smo, visoko i panorama koja se pruža sječe dah (ovo je prevedeni talijanski izraz). Pogled se pruža kilometrima, a kako smo orijentirani prema sjeverozapadu, vidimo i veliki dio planinskog lanca: Alpe, sa svojim vrhovima pod snijegom, su predivne. Sljedeća prednost, u odnosu na staru nastambu, jeste uređenje. Pločice na podovima i zidovima imaju određenu klasu i profinjenost, a u kuhinji, na podu postoji i mali mozaik, zanatski uređen (nije od onih što kupite i umetnete u pod).

Nakon preseljenja, doista bi se moglo reći da je krenulo pravo putovanje. Dio grada u koji smo prešli je potpuno novi, nitko od nas ga nije prije posjetio (Milano je ogroman po površini) i napravili smo bezbroj šetnji da bi vidjeli što se nudi, gdje su dućani, restorani i barovi. Tu su i ljepote, pretežno vezane za mnogobrojne parkove koji se nalaze u zoni i nude ugodan odmor na klupicama u sjeni stoljetnih stabala. Činjenica da se nalazimo uronjeni u zelenilo, pomaže da se ljetne vrućine manje osjećaju. Sve u svemu, bilo je skupo, ali sam na kraju zadovoljan.Sve je bilo neka vrste igre, bar se tako može shvatiti.

Tu je i jedna zabavna epizoda oko kupnje hladnjaka; to je jedina stvar koju smo za sada kupili. Uđemo u dućan i supruga kaže prodavaču da bi htjela hladnjak u starom stilu, pedesetih godina; drugim riječima jedan vintaž model. Na to sam ja intervenirao: “Draga, imaš supruga koji je vintaž, a ti bi htjela i stvari u starinskom stilu”.