Jug Albanije

Ako se spustite malo niže i vratite u prošlost, preciznije u 2016. godinu, mjesec lipanj, pronaći ćete opis mog prvog putovanja po ovoj južno balkanskoj zemlji. Prokrstarili smo cijeli sjeverni dio i spustili se na jug sve do Vlore (Valona). Utisci su bili odlični. S obzirom na vrijeme koje smo imali na raspolaganju, nismo uspjeli posjetiti južni dio. Rekli su nam da su tamo najljepše plaže u Albaniji. Već tada smo si obećali da ćemo u skoroj budućnosti posjetiti i taj dio. To smo i učinili u rujnu prošle 2018. godine, s istim parom prijatelja s kojim smo bili na prvom putovanju. Tako je Albanija postala država koju smo najviše prokrstarili. Moram se podsjetiti da je ovo bio treći posjet ovoj zemlji, iako smo prvi puta samo proputovali od Ohrida u Makedoniji di Tirane, zaustavljajući se samo u gradu Elbasan za ručak.

Ono prvo putovanje smo obavili u lipnju. Ovaj puta smo izabrali kasno ljeto; u stvari početak jeseni. Htjeli smo izbjeći uobičajenu kolovošku gužvu i visoke cijene. Brodom smo stigli u najveći centar južne Albanije koji se zove Saranda. Kako je svijet oko nas mali: evo nas opet. Prvo putovanje je bilo u znaku razgledanja prirode, povijesnih i kulturnih znamenitosti. Cilj ovoga je bio odmor na plaži i uživanje u kulinarskim specijalitetima, s minimalnim udjelom kulturološko povijesnih tema. Grad je prilično velik, s mnoštvom hotela; previše turistički za naš ukus. Zato smo odlučili da će naše sjedište biti gradić Dermi, oko 50 kilometara na sjever, blizu Vlore.

Uzelo smo rent-a-car i krenuli vijugavom cestom prema našem cilju. Štedjeli smo na auto, pa smo uzeli jedan od najniže klase. Nas četvero i ono malo prtljaga što smo imali, bio je popriličan teret za slabašni motor jer je put išao gore dole. Stigavši u mjesto otkrili smo da se naša dva bungalowa praktično nalaze na plaži, kako smo i željeli. Tu smo proveli sljedeća 3 dana. Prvi dan na plaži, ispruženi na ležaljkama, pod prostranim suncobranom. Gužve nije bilo, ali nije bilo ni pusto: baš onako kako treba. Kako je sezona bila na kraju, dobar dio ugostiteljskih objekata je bio zatvoren, pa tako nismo imali preveliki izbor oko toga gdje objedovati. Doručak je bio uključen u cijenu, u susjednom lokalu. Bilo je čisto uživanje piti kavu i upijati predivni obzor mirnog, rujanskog mora s ponekim oblačićem na nebu. Temperatura je bila oko 28 stupnjeva, a more možda 2 stupnja hladnije: i jedno i drugo idealno.

Jedan od najugodnijih trenutak je bio prije večere. Sjedili bi u jednom improviziranom baru na samoj plaži pijući neki koktel i uživajući u zalasku sunca koje je tonulo direktno u more, ostavljajući crvenkasti odsjaj na vodi. Kako smo imali na raspolaganju auto, iskoristili smo to da bi posjetili neka susjedna mjesta. Tako smo cijeli jedan dan proveli na jednoj divljoj plaži. Auto se mora ostaviti dosta daleko i treba nekih pola sata spuštanja da se stigne do ovog zemaljskog raja. U toku silaska se ima prekrasan pogled na prostranu šljunčanu plažu i more koje je zapljuskuje. Tamo nećete naći standardne turiste koji traže hotelski smještaj i restoransku hranu. Sve je alternativno. Ugostiteljski objekti su čista improvizacija, izgrađeni od otpadnog materijala, ali se uz hladnu pivu može pojesti i dobra riba na žaru, iz plastičnog tanjura i s plastičnim nožem i vilicom. Cijene su adekvatno niske.

Nakon 3 dana smo se vratili prema jugu i zatim skrenuli u unutrašnjost prema gradu Gjirokastra. Centralni dio je stara gradska jezgra koja nosi obilježja turske vladavine u ovim krajevima. Uski sokaci, mnogobrojne zanatske radnje i dućani, pretežno sa suvenirima za mnogobrojne posjetioce. Arhitektura građevina je jako dobro očuvana i restaurirana, pa se sve čini jako autentično. U odnosu na more, ovdje su cijene znatno niže, a i ljudi se čine ljubazniji. Na moru, isto kao i kod nas, turizam je postao toliko jak da su domaći ljudi zainteresirani samo za zaradu, a istinska gostoljubivost se mora tražiti s povećalom.

Albanija je zemlja s brojnim prirodnim ljepotama, a jedna od njih je svakako i izvor nazvan "Plavo oko", po svojoj boji i okruglom obliku koji podsjeća na oko. Posjetili smo ga na povratku prema Sarandi. Uklopljen u predivnu prirodu, izvor očarava posjetioce s predivnim bojama, odsjajem sunca na vodi i mirom koji ga okružuje. Bili smo zadovolji i s kulinarskom ponudom čija je osnova riječna riba, friško ulovljena u rijeci koja izvire iz "Plavog oka". Još nekih pola sata auto i evo nas na našoj početnoj točci, u Sarandi. Uz svu pomoć tehnologije nismo uspijevali pronaći hotel u kojem smo rezervirali smještaj za zadnju noć u Albaniji. Na kraju smo se morali vratiti starim metodama: stati i pitati nekoga da li zna gdje se nalazi hotel. Ni to baš nije lako išlo, ali smo na kraju dobili točnu informaciju od jednog taksista koji je bio parkiran uz obalu, u očekivanju sljedećeg klijenta.

Zadnju večer smo proveli šetajući uz obalu, koja je u biti centar mjesta i cijeli život je tamo koncentriran. Da bih vam dočarao atmosferu, slična je onoj u Opatiji ili Poreču. Ponuda hrane i piće je mnogobrojna i raznovrsna, od jeftinih brzih jela, kao na primjer burek, do sofisticiranih restorana. Veći dio šetača su bili domaći ljudi, jer je broj turista, videći doba godine, bio mali. Rekao bih da su Albanci veliki ljubitelji slastica, jer su slastičarne bile najposjećenija mjesta. Sutradan ujutro smo spakirali našu prtljagu, vratili automobil koji smo imali u najmu i ukrcali se na brod.

Leave a Reply