Kopenhagen

Kada sam prvi puta letio za New York, išao sam sa SAS-om (skandinavska aero kompanija) i mijenjao sam zrakoplov upravo u Kopenhagenu. Zračna luka mi je ostala u sjećanju. Došao sam iz Milana i trebao sam ići na gate za New York. Dva dana s kočijom, četiri dana jahanja i još dva dana pješke. Najveći aerodrom koji sam do tada ikada vidio. Ovaj puta je sve išlo glatko. Bilo je dovoljno izaći, pronaći željezničku stanicu i za pola sata sam bio u centru Kopenhagena. Naime željeznička stanica je zapravo sami centar, a odmh preko puta nje je famozni zabavni park Tivoli. Kako je to i običaj, ti je odmah i podzemna željeznica. Tri stanice i bio sam u blizini mjesta gdje ću pretežno samo spavati u slijedeća 4 dana. Još je ostalo nekih 15 minuta pješke i stigao sam.

Neobičan smještaj, ovaj koji je moja supruga izabrala preko AirBnB-a. Barka od nekih 12 metara usidrena u improviziranoj luci zajedno s još nekih dvadesetak plovila: svi služe za stanovanje i sumnjam da ikada isplove. Jeste barka, ali ima i svoju adresu, ulica i broj, a kako se to pristoji svakom brodu, ima i ime. Subota je popodne, sunce se probilo između sivih oblaka i svi su vani; piju pivo ili bijelo vino, a i pokoji roštilj je upaljen. Pri dnu mola je privezan naš ploveći apartman. Odmah se pojavljuje susjeda, s broda koji je usidren pokraj našeg, s ključem. Pozdravljamo se i uvodi nas unutra. Fantastično. Nekih 50 plutajućih metar kvadratnih. Spavaća soba, kupaona i veliki dnevni boravak s trpezarijom i klasičnom kuhinjom u kojoj ništa ne nedostaje. Tu je čak i stroj za suđe. U frižideru 4 pive s porukom da su za nas; piće dobrodošlice. Hura, to je i Wi-Fi. Provjera veze: funkcionira za bogove. Moja kćer, koja je s nama, je oduševljena; nije očekivala tako nešto na jednoj barci.

Kada smo krenuli iz Milana, na aerodromu smo kupili bocu metaxe sa 7 zvijezdica, onu najbolju; bila je na posebnoj ponudi. Odmah se organizira aperitiv na terasi koja se prostire gotovo po cijeloj dužini barke. Naša susjeda, zgodna dankinja od nekih 25 godina, studentica, nam pravi društvo i prepričava nam svoj život i život u Danskoj, onako općenito. Prvi su dani ljeta, ali smo na prognozi vidjeli da vrijeme neće biti baš najbolje; očekuju nas česte, iako slabe kiše. Ali to popodne je bilo perfektno; sunce, pogled na kanale Kopenhagena, dobro piće i ugodno društvo. Na našoj terasi, kao i na okolnim brodovima sve je puno vazi sa cvijećem i povrćem. Rajčice, paprike, peršin, uzgojeni vlastitim trudom, bez umjetnih gnojiva. Slijedećih dana ćemo otkriti da je bio hrana jako popularna u glavnom gradu Danske.

Što se ima za vidjeti u Kopenhagenu, pitati će netko? Najposjećenije mjesto od strane turista, bar bih ja tako rekao, jeste Nyhavn, stara luka Kopenhagena, pretvorena u turističku atrakciju. Barovi i restorani poredani duž kanala u kojemu se nalazi i pokoji starinski jedrenjak koji uporno prkosi godinama. Posjetili smo i Tivoli, zabavni park, i napravili krug na velikom ringišpilu, koju uz to što se vrti ide i gore dole, distižući visinu od nekih 50 metara, odakle se može uživati u panorami grada. Problem je što ja nosim naočale, a nije dozvoljeno s njima ići na ringišpil. Tako sam ih morao ostavitti u sigurnosnom pretincu i od grada sam jako malo vidio. Unutar parka se nalazi restoran Hercegovina gdje smo odlučili večerati. Preporučujem ovo mjesto svim ljubiteljima balkanske kuhinje: čevapčići, kobasice, krvavice, pite od sira i mesa, sve jako dobro. Odlična boca crnogorskog vranca i čašica šljivovice nakon večere su dodatno pomogli dobrom ugođaju.

Tu su i brojni muzeji. Posjetili smo Carlsberg, nije pivovara (normalno da postoji i ona) nego muzej s brojnim skulpturama i slikama, kako onima iz antičkih vremena, tako i modernim. Nekih 40 minuta s vlakom, van Kopenhagena, se nalazi Louisiana, muzej moderne umjetnosti, više poznat po predivnoj prirodi u koju je uklopljen i koja ga okružuje, nego po umjetničkim djelima koja su izložena. Brojne su i crkve, u nekima se može popeti na zvonik u uživati u pogledu, i razne zgrade koje zaslužuju posjet, kao na primjer gradska vjećnica. Obavezno je posjetiti i skulpturu sirene koja se nalazi na ulazu u glavni kanal.

Ono što Kopenhagen razlikuje od ostali gradova jeste Christiania. Radi se o zajednici koju su na jednom od otoka koji čine Kopenhagen, sedamdestetih godina osnovali hipi i koja je aktivna i dan danas. Prostire se na nekih par četvornih kilometara, uronjena u predivnu prirodu i okružena kanalima. Stanovnicu nisu jako brojni, ali posjetitelja ima kao salate. U centralnom dijelu se nalazi neka vrsta trga koju nazivaju Green Light District, s brojnim štandovi gdje se prodaje trava, ona za pušenje. U Danskoj je to ilegalno, ali država tolerira trgovinu u ovoj zoni. A kupaca ne nedostaje. Svi se šetaju ili sjede s bocom pive u jednoj ruci i smotanom cigaretom u drugoj. Brojne su i obitelji s malom djecom. Zajedno s njima i mi smo se osjećali veselo i opušteno. Atmosfera koju treba doživjeti. Skoro da zaboravim. Ako slučajno zalutate u ovaj grad, morate otići na pivu kod Mikkeller-a. Nešto posebno što je s godinama postala prava atrakcija grada zbog piva koje su doista neobične.