Piemonte – Italija

Ljetni godisnji odmor, kako vecina njih misli i kaze, da bi se odmorilo od prethodnog perioda i da bi se napunili akumulatori za predstojecu jesen i zimu. Kod mene je slucaj malo drukciji: cim zavrsi ljetni odmor, imam potrebu za jednim dodatnim. Naviknem se da ne radim nista i tesko mi je nakon toga zapoceti sa svakodnevnim aktivnostima; to jeste treba mi odmor od odmora. Tako ja vec u toku kolovoza intenzivno razmisljam gdje u rujnu. Nesto kratko i blizu, broj dana godisnjeg odmora nije neogranicen, a i novac bas ne raste na susjednom drvetu. Ove godine, kriza je, samo jedan week-end. Jedna noc van doma pomaze da se osvjezi realnost, a i stari latini su govorili da promjena godi: u potpunosti se slazem. Moja supruga je pravi ekspert u organiziranju putovanja i boravaka. Nije ni cudno, ima fakultetsku diplomu iz organizacije.

Odabrali smo Piemonte, talijansku pokrajinu koja se nalazi na stotinjak kilometara od Milana, u smjeru Francuske. Na nekih 30 kilometara od Torina, glavnog grada pokrajine, nasli smo smjestaj u pravom pravcatom dvorcu iz srednjeg vijeka. Samo je dio renoviran, onaj gdje odsjedaju gosti. Ostatak je u prilicno derutnom stanju. Zdanje je veliko i treba puno novaca da bi se sve uredilo. Uronjen je u prirodu: s jedne strane bogata suma, s druge pasnjaci s ovcama. Seoski ambijent koji ja jako volim, za razliku od grada. Nekih 90 eura za nocenje s doruckom, je vrlo postena cijena za jedno takvo, ipak ekskluzivno mjesto. U dvorcu je postavljena neka vrsta izlozbe starih slika, zemljopisnih karti, kucanskih predmeta iz davnina, pa je tako u neku ruku i mali muzej.

Normalno, cilj nije bilo samo prenociste, nego razgledanje znamenitosti i ljepota tog kraja, a dvorac nam je sluzio kao polazna baza za ta dva dana. Torino je nekada bio glavni grad Italije i u njemu je bilo sjediste kraljevske dinastije Savoja koji su u okolici grada izgradili niz ljetnikovaca i odmaralista gdje su provodili vrijeme. Jedan od dvoraca je u gradicu Rivoli, na vrhu brezuljka, kako se to pristoji kraljevskom dvorcu, odakle se pruza predivan pogled na okolicu. U centru grada sam pojeo jedan sladoled, rekao bih najbolji koji sam ikada okusao. Put nas je zatim odveo u neka manja mjestasca, ali svako od njih ima svoj srednjovjekovni centar, svoju povijest.

Glavna znamenitost koju smo zeljeli vidjeti jeste manastir San Michele. Jednosmjerna, uska cesta nas je dovela na visinu od oko 900 metara, gdje se na rubu jedne litice ponosno uzdize gradjevina samostana. Tesko je opisati velicanstveni dojam koji ostavlja na posjetioce, kako izvana, tako i iznutra, ali se nadam da prilozene fotografije bar djelomicno u tome uspijevaju. Ali ono sto je najzanimljivije jeste da ovaj manastir jedan od sedam posvecenih arkandjelu Mihaelu i da se svi oni nalaze na jednoj liniji koja spaja onaj najzapadniji, odnosno najsjeverniji u Irskoj, s onim najistocnijim, odnosno najjuznijim, koji se nalazi u Izraelu, na planini Karmel. Fascinantno!

Nakon tog glavnog dogadjaja put nas je odve prema francuskoj granici, u predalpski dio. Dugacka kotlina sa slapovima na skoro svakom koraku i rijekom koja tece po sredini udoline. Htjeli smo posjetiti jednu od najstarijih crkvi u Italiju koja se nalazi u tom podrucju, ali je na zalost bila zatvorena. Ugodno proveden kraj tjedna, ali tada jos nismo znali da cemo se za otprilike mjesec dana opet naci u Piemonteu.

Ovaj puta je izlet bio kulinarske prirode. Okolica grada Alba, nesto juznije od Torina, je famozna u cijelom svijetu kao mjesto gdje se skupljaju najbolji bijeli tartufi. Prilika da ih okusamo je bio posjet mojih rodjaka iz Svedske koji su poznati gurmani i obisli su neke od najboljih restorana na svijetu. Bili su zadovoljni s mjestom koje smo izabrali, tartufi su bili odlicni (puno su bolji od onih obicnih, crnih, a i kostaju puno vise), a i vino koje smo pili je bilo super. Barolo je crno vino, jedno od najpoznatijih talijanskih vina i grozdje od kojeg se pravi raste upravo tamo gdje je restoran u kojem smo proveli ugodno nedjeljno popodne. Sve je bilo super, ukljucujuci i racun na kraju rucka, mislim super visok, ali samo se jednom zivi.