Prag

Zadnj put sam bio u Pragu negdje oko 1988., prije nego je pao Berlinski zid. U stvari sam isao na skijanje preko sindikata, pa sam na jedan dan u vlastitoj reziji skocio autobusom do Praga. Bila je zima sa snijegom i prilicno hladno. Ono sto mi je najvise ostalo u sjecanju od tih 7 dana provedenih u bivsoj Cehoslovackoj je bila moja kupovna moc. Sa 200 maraka u dzepu sam se osjecao kao princ, jedini puta sam bio bogat u mom zivotu. Vremena su se promjenile pa sam odlucio da ponovo posjetim Prag, ovog puta kako treba: 4 dana.

Stigavsi na Opcinski trg u potrazi za mojim hotelom vec sam se bio raspametio: fotografski aparat u ruke i skljocaj; nisam uspjevao da se zaustavim. Toliko toga za vidjeti i uslikati. Nakon sto je prtljag ostavljen u hotelskoj sobi uputio sam se u zidovsku cetvrt. Mnogobrojne sinagoge, jedna od njih najstarija u Europi, a kako se priblizavao i Bozic tu su bili i mnogobrojni standovi s raznim suvenirima i prehrambenim proizvodima. Nisam mogao odoliti da ne probam cuvenu prasku sunku: izvanredna, ukusna i socna.

Pravac Karlov most, jedan od simbola Praga. Ispod protjece rijeka Vltava; jako mi se dopadaju gradovi na rijekama. Svjetlost svjetiljki koja osvjetljava most i baca sjenu na kipove svataca, ulicnih umjetnika, prolaznika i onih koji prose, svi ujedinjeni na jednom mjestu ali s razlicitim ulogama. Bez obzira na pretjerano veliki broj ducana sa suvenirima kineske izrada, car jedne setnje u predvecerje prema Karlovom mostu ostaje nezaboravan. Izgubiti se u ulicicama po danu ili po noci je predivno i ima se osjecaj, ili nada, da ce se sresti neko od famoznih prazana, ili neki lik iz njihovih knjiga.

Stari grad sa svojim gotskim kulama i baroknim fasadama poziva prolaznike da sanjaju s otvorenim ocima. To je bio razlog zasto odmah nisam uocio kip Freud-a objesen izmedju dvije kuce; vec je bio sumrak i sanjao sam neka prosla vremena. Valjda je to mastarenje utjecalo na to da mi se praska maskota krtek, to jeste krtica, u prvom trenutku ucini pingvin s ocitim pitanjem kakve veze ima ova polarna zivotinja s glavnim gradom Ceske?

Lennonov zid, od onoga iz Beatlesa, se nalazi u predjelu Mala Strana. Nakon njegove smrti mladi prazani su mu posvetili ovo mjesto da bi ostao u sjecanju zajedno s njegovim naporima za bolji svijet, ali je to isto tako bio i nacin za protestiranje protiv tadasnjeg komunistickog rezima. Iduci prema dvorcu prolazim kraj barova koji sluze absint, pice napravljeno od pelina, obilno koristeno u prethodnim stoljecima od mnogobrojnih umjetnika, pogotovo francuskih, koji su u njegovoj opojnoj moci trazili stvaralacku nit, ili pokusavali zaboraviti. Jos nije podne, ali odlucujem da probam. Cini mi se dva stupnja jace od vode; vjerovatno prilagodjeno zapadnim turistima – mozete slobodno i preskociti.

Sizem u dvorac upravo u trenutku kada je na programu smjena straze. Katedrala je impresivna. U blizini se nalazi Zlatna Ulica, sa malim kucicama gdje su u svoje vrijeme zivjele mnoge famozne osobe; na broju 22 je stanovao Kafka. Stigavsi na dno ulice ukazao mi se Zlatni Prag, kako ga mnogi zovu. Sunce se djelomicno probilo kroz oblake i pozlatilo sve ono sto je covjek izgradio u toku stoljeca, staro i moderno.

Ostalo je jos malo vremena do povratka i to sam posvetio novom djelu grada s nekim izuzetno uspjelim arhitektonskim djelima, interesantnim ducanima i privlacnim barovima i kavanama. Uvjek posjetim i gradsku trznicu. Ovaj puta je to bilo veliko razocaranje. Od domacih, ceskih proizvoda gotovo nista. Sve kinaska roba koju prodaju upravo kinezi kao i u mnogim drugim europskim gradovima. Cini mi se da cu uskoro morati poceti uciti kineski jezik.