Juzna Afrika

Prosli mjesec sam proveo petnaestak dana u Juznoj Africi. Supruga i ja, bracni par iz mjesta gdje zivimo i jedan stariji gospodin od sedamdesetak godina cinili smo grupu. Krenuli smo iz Milana sa etijopskom avio kompanijom sa presjedanjem u Addis Abebi, glavnom gradu Etijopije, i nas konacni cilj je bio Johannesburg. Na aerodromu smo uzeli auto u najam i proslijedili prema sjeveru prosavsi panoramsku cestu, posjetili nacionalni park Kruger gdje smo ostali 4 dana na foto safariju. Obozavam safari i to su mi bili najljepse provedeni dani na ovom putovanju, ali imam primjedbe.

Kruger je ogroman, oko 300 km u duzinu i 50 km u sirinu. U njegovom sklopu ima nekih 10 kampova gdje se moze odsjesti i svi su povezani sa odlicnim asfaltnim cestama. Pretezni dio parka je prekriven sa bush-om; ne radi se o bivsem americkom predjsjedniku, nego o niskom grmlju, slicno onome u slovenskom krasu, ako ste nekad bili u dijelu Slovenije prem talijanskoj granici. Kampovi su odlicno opskrbljeni sa svim potrepstinama za turiste i svi bungalovi imaju air condition. Zvuci odlicno, ali je za moj ukus sve skupa malo precivilizirano, previse turisticki. Nalazis se u prirodi u pokusaju da se stopis s njom, a gdje god se maknes tragovi civilizacije. Sve skupa mi je to nekako bilo u konfliktu. Prije 4 godine sam bio na safariju u Keniji i da budem iskren puno mi se vise svidio, ne toliko zbog vidjenih zivotinja, nego kao ambijent. Sve je puno spartanskije, ceste su neasfaltirane, u kampovima nas nikada nije bilo vise od 20-30 osoba, dok u Krugeru svaki kamp ugoscava par stotina posjetilaca.

Kako nam je bilo relativno usput skocili smo i u obliznji Mozambik, preciznije u glavni grad Maputo, a zatim se vratili u Juznu Afriku preko Swazilanda. Mozambik je puno africkija zemlja u odnosu na Juznu Afriku; puno siromastva i prljavstine na sve strane. Na moje iznenadjenje, Swaziland je jako cist i ima puno evropskih elemenata u arhitekturi i organizaciji gradova. Oni su jedina preostala kraljevina u Africi i zanimljivo je da njihov kralj, prilicno mlad oko 40 godina, ima 12 zena. Zvuci impresivno, ali se ne moze mjeriti sa prethodnim kraljem, njegovim ocem, koji je imao preko 100 zena. Ili je stari kralj bio vise musko ili je imao puno vise novaca, jer treba ih sve izdrzavati, a svi znate kako to izgleda i koliko kosta kada zena krene u shoping.

Zavrsni dio putovanja nas je odveo na jug zemlje, u Cape Town i okolicu. Lijepi grad s puno interesantnih mjesta i impozantnom rivijerom. Koristeci turisticki gradski i prigradski autobus uspijeli smo vidjeti sva interesantna mjesta, ukljucujuci i famoznu planinu Stol, visoku preko 1000 m, koja se nalazi na samo par kilometara vand grada. Buduci je sada tamo zima, vrijeme je bilo relativno hladno i dosta kisovito tako da smo tek u trecem pokusaju uspjeli otici sa zicarom na planinu, jer je u prethodna dva pokusaja bila u oblacima.

U jednom od predgradja na moru sam u jednom trenutku vidio jednog covjek od svoji 65 godina sa kapom Hajduka. Obratio sam mu se na hrvatski i pitao ga da li navija za Hajduk? Odgovorio mi je na engleski, ali nisam dobro razumio sto je rekao. Ponovio sam mu pitanje na engleskom i nakon malo napora sa obje strane konacno sam otkrio da je tip dalmatinac i da je pobjegao iz komunisticke Jugosavije ’59. godine, sa roditeljima. Prepricao nam je ukratko svoju povjest i rekao kako se nekada, za vrijeme aparthejda puno bolje zivjelo: "U 9 sati navecer vise nisi mogao vidjeti crnca na cesti i mogao si se slobodno setati, a ove resetke koje vidite po svim kucama i ducanima nisu postojale. Danas ovdje vise nema slobode za nas bjelce; gdje god ides si u strahu da ce te neki crnjo zaskociti." Na doredjeni nacin uspijevam shvatiti njegovo razmisljanje, ali zaboravlja na potpuno pomanjkanje slobode crnaca za vrijeme aparthejda. Kako bi nas narod rekao: zanjes ono sto si posijao.

Doista, ako idete tamo budite oprezni i informirajte se prije nego sto idete u odredjene djelove grada, pogotovo po noci. Neki od hotela u kojima smo odsjedali su bili ogradjeni sa elektricnom ogradom, da covjek ne povjeruje.