beats by dre cheap

Moskva

Da li vam je ikada došla ideja da provedete Božićne blagdane u Moskvi? Mislim na katolički Božić, onaj koji se slavi 25. prosinca. Meni tako nešto ne bi upalilo, ali mojoj supruzi jeste. Kažu da su ženske i muški različiti, pa prema tome može da se dogodi. Moja dobra osobina jeste da sam prilagodljiv. Uz to mi se sviđa putovati, bilo gdje i bilo kada, i biti na godišnjem odmoru, to jeste daleko od mog radnog mjesta. Prošle godine (morao sam ispraviti, jer sam se naknadno sjetio da je godina o kojoj pišem već protekla) je konstelacija blagdana bila, uzevši u obzir i Novogodišnje praznike, vrlo povoljna. S nekoliko dana godišnjeg odmora sam uspio izbjeći pojavljivanje u urede za više od dva tjedna. Danas, 7. siječnja sam ponovo počeo raditi i to na pravoslavni Božić, pa svima onima koji ga slave čestitam. Ja ne slavim niti jedan od dva, a ni druge slične stvari. Od maloga su me naučili da on ne postoji i još i danas u to vjerujem.

Tako smo se u subotu, 21. prosinca, obreli u Moskvi. Prvi dojam, odmah nakon izlaska iz podzemne željeznice je bio veliki raskoš. Ostao sam pomalo zapanjen s onim što sam vidio oko mene. Već je bila noć, po zimi se rano smrkava, i na sve strane su bliještala svjetla. Tako okićen grad u životu nisam vidio, a vidio sam ih prilično. Već na putu prema hotelu (20 minuta pješke od stanice) smo shvatili da je centar grada nešto posebno, a izlozi sam nam govorili i da se radi o izuzetno skupom mjestu. Sjećam se da su mi moji roditelji prepričavali njihov posjet Moskvi osamdesetih godina prošlog stoljeća. Tada je to bio glavni grad Sovjetskog Saveza. Govorili su o tome kako je sve izgledalo jako siromašno, da su ljudi bili loše obučeni, a da su oni, moji roditelji, s prodajom jednog para traperica na crno uspjeli pokriti troškove boravka za cijeli tjedan dana. Stvari su se očito promijenile.

Moj muški instinkt, koji je gotovo uvijek pogrešan, ovaj puta nije omanuo; na žalost. Oboje obožavamo gradove pod snijegom u periodu Božića. Nadali smo se da će tako biti i u Moskvi, ali na žalost naše očekivanje se nije ispunilo. Ni pahulje snijega, niti u zraku, niti na tlu. Kažu da je ovo najtoplija zima u zadnjih 150 godina. Ovih dana čitam na Internetu da građani Moskve traže od gradonačelnika da proizvede umjetni snijeg da bi se poboljšao ugođaj i stvorio onaj pravi, božićni. Ne znam što je na to rekao čelnik grada, ali mi se čini prilično komplicirano rješenje. U toku našeg boravka temperatura se nije spuštala ispod nule, osim možda stupanj ili dva pred jutro, u najhladnijem periodu. Najviša temperatura je dostizala u toku dana i 8 stupnjeva. Jedan dan smo bili prisiljeni otvoriti i kišobrane jer se je nebo, koje je uvijek bilo oblačno (u šest dana nismo vidjeli niti jednu zraku sunca), odjednom otvorilo i počelo ispuštati vodu, to jeste kišu. Sva sreća, kiša je relativno brzo prestala, nakon što smo se sklonili na nekih 20 minuta u jedan kafić. Da je nastavila duže, ne bi bilo ugodno hodati s mokrim cipelama.

U Moskvi smo vidjeli dosta toga, a još više je onoga što smo propustili. Neke stvari nismo vidjeli zbog naše loše organizacije, jer smo gubili vrijeme tražeći neke adrese s interesantnim turističkim točkama. Te stvari su se trebale proučiti i pripremiti doma, na miru, i stići na odredište organizirani, s bar nekim minimalnim planom onoga što se želi vidjeti. Generalno to nije moj zadatak, ali ovdje neću o tome jer se može dogoditi (ni u snu) da moja supruga slučajno pročita ovu stranicu i uvrijedi se što joj predbacujem lošu organizaciju (ona je diplomirani ekonomista, smjer organizacije). Djelom je krivnja o određenih nepovoljnih okolnosti koje su se slučajno dogodile i koje nije bilo lako previdjeti. Na katolički Božić smo htjeli posjetiti najpoznatiju moskovsku crkvu i mauzolej u kojem je izloženo mumificirano tijelo Lenjina. Oba mjesta se nalaze na Crveno Trg, koji su taj dan zatvorili zbog neke manifestacije u vezi s djecom. Ma možeš si zamisliti: dođeš u turistički posjet i vlasti jedan dan zatvore najzanimljiviji dio grada: teško je bilo tako nešto i pretpostaviti, ali se dogodilo i to je povećalo našu frustraciju. Od svega što smo vidjeli, najviše su nas se dojmile famozne stanice podzemne željeznice. U nekim slučajevima se radi o pravim umjetničkim djelima.

Kulinarski dio posjete je bio vrlo zadovoljavajući. Prvo večer smo pojeli odličan boršč, na moderan način (sve osim mesa je bilo smiksano u jednu gustu čorbu), a i komad ribe koji smo podijelili je bio izuzetno ukusan i odlično pripremljen. Drugu večer smo odlučili uštedjeti i ušli smo u jedan od onih fast-food restorana koji služe famozne ruske ravijole. Jeftino i dobro. Treću večer sam uživao u odličnom telećem medaljonu s visokom cijenom (tu sam manje uživao, ali je bar jelo bilo odlično). Dvije večere u restoranima bivših sovjetskih republika: Azerbejdžan i Gruzija. Dobro i nešto jeftinije, ali sam u ovom zadnjem platio 40 eura bocu crnog gruzijskog vina; na sreću, bilo je odlično.

Svijet oko nas
http://fotosvijet.blogger.ba
07/01/2020 20:12