Svijet oko nas

Ciao svima od jednog bosanca iz Italije

12.02.2021.

Lokalna putovanja

Ova pošast nikako da prođe. Polovinom ožujka će se navršiti godinu dana da radim od doma. Najbolja stvar od svega je da se uopće ne žalim. Takav sam po prirodi; prilagodim se onome što jeste, pogotovo kada na to ne mogu utjecati. Ne razmišljam o tome što mi nedostaje, kako ne mogu napraviti ono što bih želio jer su u toku restrikcije i ostale slične neugodnosti. Gledam dobre stvari, to jeste da imam više slobodnog vremena jer ne moram putovati do posla, da mogu rasporediti posao kako mi je udobnije, da su sve aktivnosti smanjene pa je s tim i svakodnevni stres manji, a to mi izuzetno godi. U ovom periodu sam imao i težiš situacija, vezanih uz zdravlje, ali ne i za pandemiju. U listopadu prošle godine sam operirao mrenu na desnom oko, a prošli mjesec, prije dva tjedna i onu na lijevom oku. Sve je dobro prošlo, pa sam i s tim na kraju zadovoljan. Ja nisam nešto posebno društven, pa mi ne nedostaje druženje s prijateljima i poznanicima, kojih i onako nemam mnogo. Ponekad se povežemo u video razgovoru preko Interneta pa se popije čaša vina u društvu, ali onako iz daleka.

 

Jedina stvar koja mi nedostaje jeste svijet oko nas, odnosno naša putovanja. Krajem godine već bi imali plan za sljedeću, gdje ćemo ići i počeli bi s planiranjem. Ovaj puta ništa. Nije da se nigdje ne može ići, ali postaje komplicirano. Ili moraš raditi tampone, ili moraš biti 2 tjedna u karanteni, što nema nikakvog smisla. Uz to je i rizično. Zrakoplov je malo mjesto gdje su ljudi stisnuti. Nas su uvijek privlačila dalje destinacije, pa pomisao da trebam provesti 6 ili 10 sati u takvom prostoru me ne oduševljava. I turistički operatori su se prilagodili ovoj situaciju, pa postoje posebno dobre ponude za putovanja. Turisti koji idu na Kubu, uz to što se nude jako povoljne cijene smještaja, na račun kubanske države se mogu i cijepiti, besplatno. Supruga je našla ponudu jednog resorta na Maldivima, gdje nude bungalov na godinu dana s odličnom wi-fi vezom i uključenim doručkom, na 10 metara od plaže i kristalno plavog mora. Cijena za dvije osobe je 22 tisuće dolara. Kada se podjeli s 12 mjeseci, iznos je jako povoljan i moja supruga je odmah htjela krenuti. Rekla je da ja radim od doma, preko Interneta, pa mogu i od tamo raditi. Moram priznati da sam bio u iskušenju.

 

Postoji još puno bolja ponuda, ali nema wi-fi. Prije 7 godina smo proveli 7 dana na jednom otoku u Kambodži. Drvena baraka s krevetom, zajednička kupaonica. Mjesto je praktično na plaži, a iza se nalazi džungla. To je mjesto gdje sam najbolje spavao u cijelom mom životu. Nude najam barake, u stvari bi bio bungalov, za 400 dolara, za dvije osobe. Za onoga tko hoće i tko si može priuštiti, na raspolaganju su brojna i egzotična rješenja. Moja supruga ih sve nađe. Ona ne radi i ima slobodnog vremena u izobilju, pa plovi po mreži i nalazi čudne stvari. Kako smo se preselili i nalazimo se u dijelu grada koji ne poznajemo, ona redovno nađe u okolici nešto što se može posjetiti.

 

Na taj način ona putuje, a često sam i ja u njenom društvu. Uvjerava sama sebe i mene kako je putovanje posjećivanje novih, nepoznatih mjesta. O takvoj definiciji bi se moglo diskutirati, ali ima određenu podlogu koja se može braniti. U stvari sam primijetio da se nedjeljom ujutro bolje osjećam nego inače. Ne, nije razlog što mogu duže spavati i što taj dan ne radim. I radnim danima se kasno dižem i mogu raspodijeliti posao prema volji. U stvari sam zadovoljan zbog naše uobičajene nedjeljne šetnje. Ona je i preko tjedna slobodna, dok ja moram biti prisutan doma, ako neko s posla zove. Tako si i ona, bar jednom puta tjedno, organizira neki mali izlazak ili shopping (dragi, ti zarađuješ, a ja moram nešto potrošiti) s prijateljicama ili izlet na neko od mjesta koje ne poznaje. Jutros je otišla u jedan muzej gdje se održavaju izložbe moderne umjetnosti. Danas je na rasporedu bila izložba kineskog umjetnika Chen Zhen pod naslovom "Kratki spojevi". Danas se više ne rade skulpture nego takozvane instalacije; moraju se modernizirati i nazivi. Izložba se održava u jednom hangaru koji je pedesetih godina činio dio jednog industrijskog postrojenja, pa danas spada u ono što se naziva industrijsko nasljeđe.

 

Kada se vratila doma, negdje oko 2 popodne, donijela je i dvije pizze koje je uzela kod Egipćanina koji ima restoran blizu naše kuće. Egipćani su famozni kao odlični pekari i moram priznati da im je pizza uvijek odlična. Uz čašu bijelog vina, ostali smo bez pive, pokazala mi je bezbroj fotografija koje je snimila na izložbi. Iz njenog velikog izbora, odabrao sam dvije da ih podijelim s vama, da vas malo učinim kulturnijim. Ona to isto pokušava sa mnom, ali bez previše uspjeha.

Chen Zhen: Propovjednikov kotač, 1997 Chen Zhen: Prirodni proizvod, 1991.jpg
<< 02/2021 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28