Svijet oko nas

Ciao svima od jednog bosanca iz Italije

01.09.2011.

Godisnji odmor 2011.

U Italiji 15. avgusta je Feragosto, drzavni praznik i u to vrijeme tradicijonalno gotovo sve firme zatvaraju vrata bar na tjedan dana, a zaposleni krecu na godisnje odmore. U praksi to znaci da ti poslodavac moze odrediti kada ides na ferije, sve uz pristanak sindikata koji su vrlo jaki. Vec par godina nisam bio u Hrvatskoj gdje imam dosta prijatelja i nesto malo i rodbine, pa kako svi navajulju da dodjem, tako je bilo odluceno, uz blagoslov moje Fate (ne znam zasto se ljuti kad je tako zovem): idemo dva tjedna na Jadran, koji se talasa (i tamo se odmara radnicka klasa, a bogami se moze pronaci i pokoji bogatas kako cemo to vidjeti i nastavku teksta).

Prva sedmica u Rijeci koju dosta dobro poznajem jer sa tamo cesto boravio kod strica, Ovaj puta sam bio ugoscen kod njegovog sina, to jeste mog bratica. Zivi u jednom neboderu sa kojega puca predivan pogled na Kvarneski zaljev. Po noci je bio i pun mjesec i njegov odsjaj u moru je doista izgledao magicno, k’o iz price sta bi kod nas rekli. Pretezno smo vrijeme provodili na moru, predgradju Rijeke koje se zove Zurkovo. Na samo 15 minuta od centra grada se mogu naci prekrasne sljuncane plaze, cisto more, a na pojedinim mjestima ima i dobrog hlada; za mene provesti vise od sat vremena na suncu je neizdrzivo. Nakon kupanja u kakav dobar restoran ili piceriju – po meni pizza nije nista losija nego u Milanu. Sve u znaku opustenosti i razonode, s jednim neugodnim dogadjajem. Vracamo se jedan dan sa plaze (vidi vraga, bio je 13., subota) i vec iz daleka vidim da je staklo od suvozaca na mom starom Aksentu razbijeno. Vjerovatno je tip vidio talijansku registraciju i mislio da sam se zaustavio na kupanje i da je auto bar pun kofera, ali unutra nije bilo nista. Sva sreca uspio sam naci dobrog autostaklara koji mi je brzo i po povoljnoj cijeni stavio novo staklo.

Tako sam sa autom mogao produziti prema Dalmaciji, koja je bila na rasporedu u drugoj polovini ferija. Kako je prvih 7 dana proteklo u cistom odmoru, odlucili smo da ovaj dio posvetimo i razgledanju raznih mjesta, pa smo se tako prvo zaustavili u Zadru. Lijepi grad, ali ono sto mi se najvise svidjelo je par dobrih sisa koje sam vidio u samom centru. Jedna manekenka, vrlo, vrlo oskudno obucena, sa golim grudima (sigurno dobra cetvorka i uz to jos i cvrsta, s visokim vibracijama) je pozirala dvojici fotografa ispred povijesnih znamenitosti Zadra. Mozete misliti kolika se gomila, pretezno muska, skupila da bi vidjela to cudo. Nastavili smo za Split gdje smo se zadrzali 3 dana obilazaci znamenitosti grada i kupajuci se na Bacvicama.

Nakon toga je red bio na Trogiru, najljepsem gradu na Jadranu poslije Dubrovnika (ispustio sam Veneciju jer je ona na drugoj strani). Bas tih dana je bio u gradu i Barny Eccleston, neprikosnoveni sef i vlasnik formule 1, sa svojom jahtom od jedno 50, 60 metara. Grad je bio prepun turista, a uvecer smo muku mucili da bi nasli mjesto u bilo kakvom restoranu. Zadnje prenociste je bilo u Primostenu, malom biseru koji na zalost pomalo gubi svoj sjaj. U staroj jezgri grada gotovo se na prste jedne ruke mogu izbrojiti stare gradjevini, pokriven sa kamenim plocama. Gotovo sve su novogradnje i mnoge od njih su doista ruzne i nemaju veze sa tradicijonalnom arhitekturom u primorju.

Pred kraj godisnjega je bilo dobro zapeklo, a kada sam se vratio u Milano – pakao. 35 – 37 stupnjeva, sa visokom vlagom, sto je najgora karakteristika inace dobre milanske klime. Evo jutros je konacno palo malo kise i osvjezilo je.

<< 09/2011 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930