Svijet oko nas

Kada sam poznanicima i kolegama u uredu rekao da idem na otok Mafia, dobar dio njih me je pitao: ides na Siciliju? Ha, ha, italijani se odmah prepoznaju i asociraju. Ali ovaj puta su pogrijesili; radi se o malom otoku, otprilike 60 puta 30 kilometara, u Indijskom oceanu koji pripada Tanzaniji. Jos uvijek turisticki malo poznat i posjecen. Vecina turista odabire ovo odrediste zbog diving-a, odnosno dubinskog ronjenja, jer je dno vrlo bogato koraljima i ribom. Ja ne spadam u ovu grupu, pa je razlog kako sam zavrsio ovdje malo opsirniji. Jedan prijatelj iz Zenice mi je pocetkom januara, odmah iza Nove godine, poslao jedan PPS koji opisuje ljepote Sokotre, otoka koji pripada Jemenu i ima vrlo bogatu i posebnu vegetaciju. Kako je ovaj period, kraj zime, moj omiljeni za putovanja, odmah sam usvojio ovo mjesto kao buducu destinaciju. Ali su se stvari zakomplicirale jer Jemen nije bas potpuno sigurno mjesto i avionske veze su izuzetno rijetke, a Italija je medju zemljama koje su ih obustavli. Kako sam s mislima vec bio u zoni, slijedece moguce mjesto je bio Oman, malo sjevernije od Jemena. Tamo postoje dvije glavne destinacije na moru, ali ni jedna me nije previse inspirirala.

Na kraju sam otkrio Mafiu, mjesto za koje prije nisam bio niti cuo. Jedan tip, kojeg u kontaktima na Facebook-u ima jedan moj prijatelj, je stavio slike sa ovog otoka i odusevljeno opisao svoj boravak. Uspio sam se uvaliti medju njegove kontakte i nakon sto smo se culi preko telefona, odluka je pala. Odrediste je otok Mafia, resort Butiama Beach. Samo 7 bungalowa, utonuo u palme, sa lijepom pjescanom plazom. Odmah se ispostavilo da ce put biti dug i naporan, pogotovo ako se uzme u obzir da se radi o sedmodnevnom odmoru. Iz Italije nema direktnog leta za Dar Es Salam, glavni grad Tanzanije, pa sam odabrao let sa Egypt Air, s presjedanjem u Kairu. Nakon dolaska u tanzanijsku prijestolnicu, cekao sam vise od 3 sata da bih se prebacio na otok sa malim, elisnim jednomotorcem koji prevozi samo 12 putnika. I tako sam se nakon malo manje od 24 sata puta obreo na Mafii.

Puno njih na mom mjestu bi upotrijebilo izraz Raj zemaljski. Ja jednostavno nemam obicaj koristiti tako jake pridjeve, ali nismo daleko od pojma. Mala kucica u tradicijonalnom stilu, sa nadkrovom pokrivenim palminim liscem, sa verandom na kojoj se izmedju ostaloga nalazi i mreza za spavanje. Pogled direktno na more, oprostite ocean, koji je na udaljenosti manjoj od pedeset metara. Dokle seze pogled palme i egzoticne biljke koje ispunjavaju zrak i nozdrve jakim i ugodnim tropskim mirisom. Provesti ovdje sedmicu dana znaci dobro se odmoriti i napuniti akumulatore do vrha. Glava je prazna, bez misli, gotovo stanje nirvane sto ubrzani ritam zivota vise ne dozvoljava.

Na zalost, jedna stvar nije isla kako je planirano. Na sajtu Butiama Beach govore o morskom psu kitu, na engleski whale shark, koji se moze ne samo vidjete, nego se s njim moze i plivati i igrati u neposrednoj blizini resorta. Radi se o morskom bicu koje je dugacko preko 10 metara, pa mozete zamisliti koji je to dozivljaj biti u njegovoj neposrednoj blizini i dotaknuti ga. Normalno se nalazi u toj zoni od 11. do kraja 3. mjeseca. Na zalost, ove godine je zadnji puta bio vidjen na samom pocetku veljace i tu sam ostao kratkih rukava, ali mi je ostao dobar razlog da se jednog dana vratim na isto mjesto.

U mom prvom postu sam istaknuo da sam uspio doci do dobre love, pa vam danas zelim reci kako. Malo da se pohvalim, a mozda i da dam kakvu ideju nekome od vas tko trazi izvore dodatne zarade. U vezi sa hvalom, dosao mi je u glavu onaj vic kada je Mujo zavrsio na pustom otoku sa Klaudijom Sifer. Imali su puno hrane i kako nisu imali sta drugo da rade, glavna zanimacija je bio seks, ali je Mujo uvijek nekako bio tuzan. Pita ga Klaudija zasto je tuzan, sta mu fali, ima za jesti i piti, tuca poznatu zensku. Kaze joj Mujo: fali mi Haso, da mu se pohvalim.

Ajmo natrag na temu. Ako se dobro sjecam povezao sam se na Internet 1997. Sta ce musko, nego prvo da pogleda mjesta sa slikama za odrasle. Gledam i vidim puno benera koji pozivaju da se upise u razne sajtove tog tipa. Produbim malo tematiku i shvatim da sajtovi na placanje placaju webmastere da im dovode posjetioce. I tako ja otvorim prvi sajt za odrasle, pokradem malo slika, slozim malo teksta, nadjem par sponzora i stavim njihove benere. Da bi netko klikao na bener mora netko prije doci u posjet. Pa se tako dam i u proucavanje marketing strategije, plasmana u pretrazivacima i krenem u promociju sajta. Sve to u ne u ne vise od mjesec dana. U to vrijeme je bilo puno sponzora koji su placali po kliku, pa je covjek mogao i varati, sam klikajuci na banere, ali su to bile sitne pare. Prodju 3 mjeseca i evo prvog ceka na nekih 30 dolara. Ja sretan ko malo dijete. To me stimulira na daljnji rad. Nakon 9 mjeseci rada uspijem doci do mjesecne zarade od 2500 dolara, vise nego sto je bila moja placa u to vijeme.

I tako sam poceo. Nakon toga je zarada isla gore, dole, ovisno o mjesecu, ali se ta vrsta sajtova toliko namnozila da sam shvatio da ce sve to imati svoj kraj. Samo da naglasim da i danas imam par adult sajtova, ali ne nosi gotovo nista. U potrazi za zamjenom za ovaj tip zarade, prvo sam probao Googleov AdSense. Stavis mali kod koji pokazuje reklame za druge sajtove i svaki puta kad netko klikne zaradis koji cent. I danas to koristim vise iz navike, ali je zarada slaba. Najvise sto sam uspio napraviti je oko 300 dolara u mjesec dana, ali je prosjek znatno manji.

Negdje oko 2004. mi je sjekira upala u med. Trazeci sto bi se jos moglo reklamirati i prodavati naletim na casino online. Upisem se kod jednog sponzora, postavim stranice sa pozivom na igranje i reklamiram na sve moguce strane, da bih se sto bolje plasirao na Google-u. U medjuvremenu sam naucio da su daleko najbolji posjetioci oni koji traze ono sto prodajes preko trazilica. Kada dodju gotovo si siguran da ce se prodati ono sto nudis. Ali treba se plasirati na prvu stranicu sa rezultatima pretrage. Kada sam poceo sa casinom konkurencija jos nije bila tako jaka, a i sistemi plasmana su bili puno jednostavniji i lakse shvatljivi.

Rezultat svega, lova do krova. Sponzori daju odredjeni postotak koji se krece od 25 do 40 posto od onoga sto igraci izgube, a cesto se gubi doista puno. Imam jednog igraca iz Kanade koji igra vec preko 4 godine i u to vrijeme je izgubio preko 200 hiljada dolara. Za nevjerovati, ali je istina. Ne pozivam vas na igranje, ali ako hocete pogledati jedan od mojih casino sajtova, imam ih puno, kliknite na link i vidite kako to izgleda. Nista posebno, malo poznavanja HTML jezika i malo maste u pisanju teksta. Daleko najveci rad se krije na plasmanu u trazilicama, ali ako se uspije onda je svaki utroseni sat jako, jako dobro placen.

Ali se nisam zaustavio na tome. Sve stvari imaju svoje slavne momente i svoj pad, pa uvijek nastojim pronaci nesto novo, razlicito, investirati moje vrijeme u razne aktivnosti, pa ako jedna sepa, nadati se da ce druga ici bolje. Tako sam nasao jos jedan pristojan izvor zarade, ne bas kao casino, ali o tome u slijedecem postu; ovaj postaje predugacak, a nitko ne voli puno citati, a niti ja puno pisati.

U Italiji 15. avgusta je Feragosto, drzavni praznik i u to vrijeme tradicijonalno gotovo sve firme zatvaraju vrata bar na tjedan dana, a zaposleni krecu na godisnje odmore. U praksi to znaci da ti poslodavac moze odrediti kada ides na ferije, sve uz pristanak sindikata koji su vrlo jaki. Vec par godina nisam bio u Hrvatskoj gdje imam dosta prijatelja i nesto malo i rodbine, pa kako svi navajulju da dodjem, tako je bilo odluceno, uz blagoslov moje Fate (ne znam zasto se ljuti kad je tako zovem): idemo dva tjedna na Jadran, koji se talasa (i tamo se odmara radnicka klasa, a bogami se moze pronaci i pokoji bogatas kako cemo to vidjeti i nastavku teksta).

Prva sedmica u Rijeci koju dosta dobro poznajem jer sa tamo cesto boravio kod strica, Ovaj puta sam bio ugoscen kod njegovog sina, to jeste mog bratica. Zivi u jednom neboderu sa kojega puca predivan pogled na Kvarneski zaljev. Po noci je bio i pun mjesec i njegov odsjaj u moru je doista izgledao magicno, k’o iz price sta bi kod nas rekli. Pretezno smo vrijeme provodili na moru, predgradju Rijeke koje se zove Zurkovo. Na samo 15 minuta od centra grada se mogu naci prekrasne sljuncane plaze, cisto more, a na pojedinim mjestima ima i dobrog hlada; za mene provesti vise od sat vremena na suncu je neizdrzivo. Nakon kupanja u kakav dobar restoran ili piceriju – po meni pizza nije nista losija nego u Milanu. Sve u znaku opustenosti i razonode, s jednim neugodnim dogadjajem. Vracamo se jedan dan sa plaze (vidi vraga, bio je 13., subota) i vec iz daleka vidim da je staklo od suvozaca na mom starom Aksentu razbijeno. Vjerovatno je tip vidio talijansku registraciju i mislio da sam se zaustavio na kupanje i da je auto bar pun kofera, ali unutra nije bilo nista. Sva sreca uspio sam naci dobrog autostaklara koji mi je brzo i po povoljnoj cijeni stavio novo staklo.

Prosli mjesec sam proveo petnaestak dana u Juznoj Africi. Supruga i ja, bracni par iz mjesta gdje zivimo i jedan stariji gospodin od sedamdesetak godina cinili smo grupu. Krenuli smo iz Milana sa etijopskom avio kompanijom sa presjedanjem u Addis Abebi, glavnom gradu Etijopije, i nas konacni cilj je bio Johannesburg. Na aerodromu smo uzeli auto u najam i proslijedili prema sjeveru prosavsi panoramsku cestu, posjetili nacionalni park Kruger gdje smo ostali 4 dana na foto safariju. Obozavam safari i to su mi bili najljepse provedeni dani na ovom putovanju, ali imam primjedbe.